Pepelnica

Budući da ove srijede ulazimo u vrijeme Korizme za koje Crkva kaže da je „jako vrijeme“, želja nam je ukratko progovoriti o Pepelnici te postu i nemrsu.

Kao što i samo ime sugerira, Pepelnica nosi ime po pepelu. Pepeo u Bibliji ima dvostruko značenje. S jedne strane označava slabost i krhkost čovjeka („Postao sam k’o prah i pepeo“ (Job); „Što se toliko oholi prah i pepeo – kad već za života ima crvljiva crijeva?“ (Sir)), a s druge strane označava onoga koji se kaje („Odjenu se u kostrijet i pepeo“ (Jn)). Ta dva značenja pepela prisutna su u obredu pepeljenja na Pepelnicu. Naime, moguća su dva molitvena obrasca. Prvi glasi: „Spomeni se, čovječe (hebr. adam), da si prah i da ćeš se u prah vratiti“, a drugi glasi: „Obratite se i vjerujte evanđelju“.

Pepeo uvijek asocira na smrt, bilo da se radi o spaljivanju predmeta koji prestaju postojati i pretvaraju se u pepeo bilo da se govori o spaljivanju (kremiranju) tijela nakon čovjekove smrti. Od tog praha koji ostaje više nitko ne očekuje život ili povratak. Postoje samo mitske priče o ptici Feniks koja se rađa iz vlastitog pepela. Upravo je slika Feniksa poslužila crkvenim ocima za govor o preporođenju. Pepeo, znak smrti tako postaje znak novoga života. Znak grijeha i palog Adama postaje znak pročišćenja (jer vatra sve pročišćuje). U konačnici, (Isusov) križ kao znak sramote i kazne, postaje znak pomirenja i blagoslova.

Pepelnicom započinje Korizma (doslovno četrdesetnica) vrijeme molitve, dobrih djela i posta. Post i nemrs obvezni su na Pepelnicu i Veliki Petak i često ih poistovjećujemo. Post označava uzimanje samo jednog punog obroka u danu, a nemrs označava redovito hranjenje (obično tri obroka u danu), ali bez mesa. Dakle, na Pepelnicu i Veliki Petak katolik se do sita najede samo jednom, ali čitav dan ne jede meso. Ostale je petke katolik obvezan nemrsiti (a ne postiti kako se često pogrešno kaže), odnosno ne smije jesti meso.

Da bismo bolje razumjeli smisao svega toga odricanja mogu nam pomoći riječi fra Zvjezdana Linića: „Upravo radi usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Post je, nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne želi biti jednostrano mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja.

Kršćani kad poste ili se uzdržavaju od mesa, čine to zato, kako bi tim činom prištedjeli novac koji će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Time post postaje bogoštovni čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a istodobno je i najkonkretniji čin ljubavi prema bližnjemu. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji.”

H. Š.