Isus na dan Pedesetnice svojim učenicima obećaje poslati „drugoga Branitelja“. Budući da se radi o drugome, očito je da je postojao i prvi. Taj drugi Branitelj nastaviti će ono što je započeo prvi, odnosno Isus. Isus je taj koji je već djelovao kao branitelj. No, od koga nas to oni brane? Zanimljivo je da se u Starom zavjetu te Otkrivenju spominje da postoji „tužitelj“ ili „tužitelj braće naše“. Radi se o liku koji pred Bogom optužuje, uvodi u sumnju, okrivljava, podmeće i Bogu i ljudima. U Otkrivenju nam je skrenuta pozornost baš na njega. Taj je tužitelj svrgnut Isusovim uskrsnućem te je zatim napomenuto da je taj „tužitelj“ zapravo „stara zmija“. Radi se o zmiji koja je zavela prvi ljudski par. Otkrivenje ide do kraja te tu zmiju jasno naziva – Đavao. Sve u svemu, Duh Branitelj nas brani od tužitelja Sotone.

Ironično je da kod nas ljudi obično (u medijima, svakodnevnim razgovorima, vicevima…) prevladava drugo mišljenje. Mnogi žive u nekom uvjerenju da Bog samo čeka da biste pogriješili i da bi vas optužio pa onda kaznio paklenim mukama. Sotona se čini kao netko tko nam jedini nudi nekakvu zabavu, sreću, ugodu. Kao da nam on daje krila, gotovo da nas štiti od Boga.

Primjer takvog izokretanja imamo i kod Izabranog naroda, u njihovom izlasku iz Egipta. Nije trebalo puno da bi se počeli okretati Egiptu, a Boga i Mojsija gledati kao neprijatelje, kao one koji su ih doveli u pustinju da bi ih pogubili. Preko noći su zaboravili da je Egipat zao, da ih tlači, a da je Bog onaj koji ih je oslobodio i obranio. Njihov obrat može se dogoditi i nama. Zato dobivamo Branitelja.

Duh Sveti će nas „poučavati o svemu“ te će nam „dozivati u pamet“ upravo to da je On Branitelj, a Sotona tužitelj. Ne radi se ovdje o nekakvim evidentnim spektakularnim bitkama. Suvremenim rječnikom, možemo reći da se radi o „prezentaciji“. Sotona nam želi prezentirati lažnu sliku o sebi i Bogu. Duh Sveti nas brani od njegovih obmana. On nam stalno u pamet doziva istinu da ne padnemo.

Šijak, Hvoje