Ove nedjelje na Euharistiji slušamo Božju riječ o, tada prozvanom, „nevjernom“ Tomi. Taj Toma poznat je i kao Toma Blizanac. Zapravo, ime „Toma“ ima hebrejski korjien ta’am što doslovno znači „blizanac“. U Evanđelju po Ivanu, koje je pisano grčkim jezikom, on je često nazivan „Dydimus“, što na grčkome doslovno znači „blizanac“. Možemo se slobodno pitati zašto je on tako nazivan.
Ima autora koji smatraju da se ovdje radi o doslovnom imenu, odnosno da se tu radi o osobi koja je zapravo Isusov blizanac. Tako je, prema njihovu tumačenju, Marija rodila Isusa koji je Mesija, ali i još jednog sina koji je samo nazvan „Blizanac“ budući da on nije Mesija, odnosno budući da će uvijek biti u Isusovoj sjeni. To naravno, prema tim autorima, odmah znači da Marija nije bila vazda djevica. Kao dodatni argument često se iznosi apokrifno Djelo Tomino napisano početkom trećeg stoljeća. Poanta tog spisa je upravo to da je Toma bio Isusov brat blizanac koji se često ne slaže s Isusom i često nije uspješan u obraćanju poput Isusa. Također, za argumentaciju se koristi gnostički spis Knjiga Tome kandidata nastala krajem drugog ili početkom trećeg stoljeća. Tamo se Isus, između ostalog, obraća Tomi govoreći mu da će biti nazivan Isusovim bratom.
Većina stručnjaka ipak ne smatra da je “blizanac” zbilja bilo osobno ime ili da je on bio Isusov blizanac. Radi se jednostavno o nadimku, za koji i sâm papa u miru Benedikt XVI. kaže da je, nejasnog porijekla. Osim što je poprilično sporno koristiti tekstove trećeg stoljeća za događaje s početka prvoga poprilično je znakovita šutnja svih novozavjetnih spisa o toj temi. Da je Toma zbilja bio Isusov blizanac sigurno bi bilo barem nešto zapisano o tome, slično kao što je pisano o Mariji, Josipu, Elizabeti i ostalim likovima koji su prisutni u Isusovu životu od najranije mladosti. Čak i prvi komentari na novozavjetne spise koje imamo, koji nastaju koncem prvog ili početkom drugog stoljeća, uopće ne raspravljaju o toj temi, a niti uopće spominju dijelove koji sadrže nastavke poput „zvan blizanac“. Bilo bi za očekivati da bi se ljudi prvog stoljeća ipak malo više raspitivali za Isusovog blizanca! Također, autor Evanđelja po Luki nam svjedoči da je sve događaje „pomno ispitao“, a među ljude koje je ispitao ubraja i Mariju, Isusovu majku. Kad bi Isus imao brata blizanca, zar ne bi evanđelist i njega ispitao!? Također, niti sveti Pavao nigdje ne spominje da je otišao do Isusovog blizanca da se uvjeri naučava li ispravno evanđelje, ali zato spominje da je išao do Petra, Ivana i Jakova koje smatra „stupovima Crkve“.
Sve su ovo samo neki od razloga zašto većina stručnjaka smatra da Isus nije imao brata blizanca. No, znači li to da je nadimak „blizanac“ potpuno beznačajan? Ima autora koji će reći da je moguće u tom nadimku iščitati poruku koji bi za nas mogla biti relevantna. Toma može biti naš blizanac, nas ljudi koji danas živimo. Mi poput njega često imamo sumnje, skloni smo odvajati se od zajednice vjernika, tražimo neke opipljive dokaze, ali također, baš poput njega, nastojimo slijediti Isusov put, ispravno razumjeti Isusovu poruku te zajedno s njime ispovijedamo da je Isus: „Gospodin moj i Bog moj!“
Šijak, Hrvoje