Samostan Marija Zvijezda, Banja Luka
U utorak 21. lipnja 2016. autobus hodočasnika naše župe krenuo je iz Koprivnice. Naše prvo odredište bilo je Samostan Marija Zvijezda kod Banja Luke. Tamo nas je dočekao pater Franjo. Pojasnio nam je da je red trapista kontemplativni red koji živi po geslu sv. Benedikta Ora et labora (moli i radi). U crkvi Uznesenju blažene djevice Marije slavili smo svetu Misu. Nekada, 1913., u samostanu Marija Zvijezda bilo je 265 monaha, sada ih je 3. Poznati su po proizvodnji sira trapista, a osim sira proizvode i biljne tinkture za liječenje raznih bolesti.
Sv. Ivo, Podmilačje
Nastavili smo put prema Podmilačju, svetištu sv. Ivi. Posjetili smo izvor sv.Ive, crkvicu sv. Ive te vidjeli veliko zdanje u izgradnji u sklopu svetišta. Dočekao nas je fra Ivo koji nam je ispričao povijest svetišta, i od kojeg smo saznali da u BiH narod u velikom broju časti sv. Ivu, i to ne samo katolici, već i muslimani i pravoslavci. Već u 18. st. ima pisanih spomena o hodočašćenju. Danas ovo hodočašće na blagdan svetog Ive pohodi i oko 70.000 vjernika. Zavjetna crkvica svetog Ive obnovljena je i blagoslovljena 2000. godine. Danas je u tijeku gradnja nove župne crkve.
Travnik
Prošli smo pokraj Jajca, te nastavili put Travnika. Lijepo smo dočekani od strane rektora vlč. Željka Marića i vicerektora vlč. Borisa Salapića u sjemeništu. Vicerektor Boris ispričao nam je o sjemenišnoj crkvi i sjemeništu. Zaštitnik sjemenišne crkve Sv. Alojzije Gonzage ujedno je i zaštitnik mladih. U ovoj crkvi nalazi se i grob i oltar Petra Barbarića, koji se nalazi u zadnjem postupku proglašenja blaženim. Uz njegov grob se okuplja veliki broj naroda i trajno se dobivaju mnoga uslišanja. Čuvena je njegova rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.” Pred kraj školovanja Petar se teško razbolio od smrtonosne tuberkuloze pluća. Umro je u Travniku, 1897. u 23. godini na glasu svetosti. 1939. g. pokrenut je za njega u Sarajevskoj nadbiskupiji postupak za proglašenje blaženim i svetim koji se od 1944. godine vodi u Rimu. Kasnih 90-tih prilikom radova u crkvi u podrumskim prostorima pronađen je lijes Petra Barbarića. 2015. g. proglašen je slugom Božjim. Ovdje se danas nalaze dvije institucije: Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić i KŠC Petar Barbarić. Unutar KŠC–a u Travniku postoje dvije škole: osnovna škola i gimnazija, obje broje oko 850 učenika. Također, djeluje i internatska zajednica. Sjemenišna zajednica danas broji 20ak sjemeništaraca iz tri biskupije BiH (vrhbosanske, banjalučke i mostarske biskupije). Rektor i vicerektor poveli su nas u kriptu crkve gdje us nam pokazali mjesto gdje se nalazi grob Petra Barbarića. Nakon okrjepe i druženja, nastavili smo put prema Sarajevu.
Sarajevo
U Sarajevu smo predivno dočekani u Katoličkom školskom centru od strane predstojnice časne sestre Antonele Rašić i časne sestre Antonije. Časne sestre Antonija i Antonela su iz reda kćeri Božje ljubavi. U samostanu je danas 12 časnih sestara. Katolički školski centar ima tri škole na tri lokacije u gradu (osnovna škola, realna gimnazija i medicinska škola). Nakon večere časne sestre povele su nas kroz grad u Sarajevsku pivnicu, gdje smo zajedno pogledali utakmicu naše reprezentacije. Sljedeći dan slavili smo svetu Misu u crkvi Kraljice svete Krunice. Misu je predslavio vlč. Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine, u koncelebraciji s našim župnikom Dominikom. Č.s. Antonela ispričala nam je nakon mise o povijesti zavoda.
Goražde
Nakon doručka krenuli smo putem Goražda. Putem nam je č.s. Antonija pokazala zgradu predsjedništva, zeleni spomenik za svu poginulu djecu, Skenderiju, crkvu sv. Vinka, most Gavrila Principa te još mnoge znamenitosti samog grada. Posjetili smo drvenu crkvicu sv. Josipa u Palama, gdje su sestre kupile župnu kuću i izgradile crkvu sv. Josipa 1911. Putem prema Goraždu, č.s. Antonela ispričala nam je da danas tamo živi većinom muslimanski žitelj, i da je vrlo malo katolika; 2011. ih je bilo 11. Sestra Antonela ispričala nam je tragičnu povijest Drinskih mučenica. Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili. Sestre su te večeri započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po velikoj hladnoći. Putem su trpile preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja. 76-godišnja s. M. Berchmana više nije mogla nastaviti put te je ostala. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat (danas školu). Četnici su ih nagovarali da im se podaju. One su to odlučno odbijale i govorile da su se one posvetile isključivo Bogu. Nakon nekog vremena, četnici postaju nasilni. Sestre su imale dvije mogućnosti izbora – ili popustiti ili biježati. Odluka je bijeg, ali ne mogu kroz vrata. Samo kroz prozor u Drinu. Skaču kroz prozor, a zatim ih četnici i noževima ubijaju. Njihova mrtva tijela bačena su u Drinu. Sve nas hodočasnike duboko je dirnuo i pogodio ovaj tragični događaj, i nije bilo onoga koji nije zaplakao. Moleći križni put, došli smo u Goražde, gdje smo pošli u zgradu Osnovne škole “Husein-ef. Đozo“, nekadašnju vojarnu, mjesto stradanja Drinskih mučenica. Tamo smo smo se sa časnom Antonelom pomolili u znak sjećanja na blažene mučenice. Nakon toga, sa pet lampaša i pet ruža otišli smo do Drine, gdje smo zapalili lampaše uz spomen ploču, i bacili u Drinu pet ruža u spomen na pet sestara. Sedamdeset godina nakon tog tragičnog događaja i herojskog čina, 2011. godine, Drinske mučenice proglašene su blaženima. Za kanonizaciju treba proći proces i biti dokazana čuda njihovim zagovorom. Na nama je da im se utječemo svojim molitvama. Pouka koja proizlazi a na koju nam je časna sestra Antonela ukazala je da ima smisla truditi se, biti dobar, pobožan i svet.
Vrelo Bosne
Posljednji dan našeg hodošaća posjetili smo park prirode –Vrelo Bosne, mjesto gdje izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman.
Maglaj
Nakon odmora u prekrasnoj prirodi, doputovali smo do Maglaja, gdje se nalazi prvo svetište svetog Leopolda. Dočekao nas je župnik vlč. Josip Jelić. U crkvi se nalazi najveći dio relikvije sv. Leopolda izvan Padove. Svake srijede se mnogi ljudi, čak i drugih vjera, dolaze pokloniti i utjecati sv. Leopoldu. Danas je u ovoj župi 500ak katolika. Nakon upoznavanja sa svetištem, naš župnik i župnik Josip za nas hodočasnike prikazali su svetu Misu, a nakon toga smo zajedno molili pred relikvijom sv. Leopolda. Domaći župnik i njegovi suradnici počastili su nas ručkom te smo krenuli prema kući, našem svetom Leopoldu u Koprivnici, gdje smo se ispunjeni duhovnim milostima sretno vratili.
Ivana Majdančić